|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...zapisi, beznacajni zapisi...
...livingdeadgirl...
pravo ime jelena...
dakle, to sam ja,
autorica ovog bloga...
mlado ljudsko biće koje voli pisati,
iako sve što napišem nema smisla,
sve su to samo nabacane riječi...
na svijet gledam malo iz crnog
kuta, ali smijem se ja...
uživam u glazbi
(brat mi svira u klaustrofobiji)...
volim crnilo, mnogi to neshvaćaju,
al mene to jednostavno ispunjava
...
i nema se više šta reći o meni,
ah, upoznat ćete me korz blog...
za kraj...
pjesma koju obožavam:
Sweet dreams are made of this
Who am I to disagree?
Travel the world and the seven seas
Everybody's looking for something
Some of them want to use you
Some of them want to get used by you
Some of them want to abuse you
Some of them want to be abused
Sweet dreams are made of this
Who am I to disagree?
Travel the world and the seven seas
Everybody's looking for something
Some of them want to use you
Some of them want to get used by you
Some of them want to abuse you
Some of them want to be abused!
I wanna use you and abuse you
I wanna know what's inside you
Movin' on
Hold your head up
Movin' on
Keep your head up (repeats 3x)
Movin' on!
Sweet dreams are made of this
Who am I to disagree?
Travel the world and the seven seas
Everybody's looking for something
Some of them want to use you
Some of them want to get used by you
Some of them want to abuse you
Some of them want to be abused
I'm gonna use you and abuse you
I'm gonna know what's inside
Gonna use you and abuse you
I'm gonna know what's inside you
joj, obožavam ju...
=) pjesma... svira mi jedna lijepa pjesma... vraća me u prošlost...
(hehe, ko da mi je 100 godina...)
vraća me u ne tako davnu prošlost... koliko se samo stvari promijenilo...
opet me pere... kao i većinu... nostalgija...
koliko je samo izgubljeno, ali je i dobiveno... žao mi je radi nekih stvari...
a opet, da ih nisam izgubila nebi dobila ovo...
neznam, dok pogledam, čini mi se da je više izgubljeno... mislim, možda i nije...
sve je to relativno =)
uglavnom, vrti mi se tih par pjesama...
za svaku od njih ima neki poseban trenutak u prošlosti... trenutci koji se ne zaboravljaju...
i ne želim živjeti u prošlosti, nema smisla...
treba grabit naprijed...
ne smije se žalit... treba uživat, probat sve nadoknadit...
i jedva čekam da dođu topli dani, da mi dođe ljeto...
jedva čekam sve one koncerte...i sve izlaske...
da opet napunim baterije koje se polako prazne,
ali imaju dovljno snage za smiješak =)
i baš sam sretna, uživam... joj... =)
dobar je osjećaj u meni... baš lijep...
hehehe... iks de, iks de, iks de... pozz =)
...a je blesav post...
Da... ja sam jedna budala...
Sreća, kaj sam očvrsnula... sreća, kaj sam već naviknula na to...kaj sam ojačala...
Shvatila sam neke stvari, tj. znala sam ja njih, al kao da mi je uvijek falila trunka snage...
Sad sam ju izvukla, iz dubine i sad živim...
osjećaji...osjećaji se nemogu kontrolirat...
Ali koliko god slomljen bio, možeš i moraš dalje...
Smiješim se i onda kad mi se srce trga, dok u sebi patim...
Nabacim taj jebeni osmijeh...
Jer znam... znam da će opet, bar na trenutak sunce provirit iz oblaka i zasjat će...
Opet ću se dignut, skupit snage i krenut dalje...bit ću uporna...
Mora se znat da nije lako u životu...
Ponekad ća padat kiša, sunce će se nestat... nije uvijek savršeno...
Zato ja, kad mi dođe, pišem ovaj blog... svoje frustracije...
Prije sam bila na rubu svega... i sad padnem, ali ako znaš svoju vrijednost,
ako znaš svoj cilj, uspijet ćeš...
I zato, svi ovi moji postovi, koji su tu na blogu, pisani su u trenutku kad mi je bilo teško...
Ali što te ne ubije, to te ojača...
i ako sam u nekom trenutku sama... kad su svi okrenuti protiv mene...
ja znam da je to život, ne smijem se predat... shvatila sam tko sam ja i koliko vrijedim...
Da, kao što sam spomenula prije, teško je ak si sam u tim nekim trenutcima...
ali jednostvano se ne smiješ predat tim zlim ljudima, nesmiješ dopustit da te unište...
tvoj cilj te čeka...
svaku ranu, koju ti možda nanesu, ti ćeš svladat, naći ćeš lijek i zacijelit ćeš...
...i to je to od mene... =)
Živjet ću... svakim danom se suočavat s problemima... neki problemi će se zadržat...
htjet će me strgat, stjerat u kut...ali nadam se da ću na kraju izać kao pobjednica...
Neki osjećaji će ostat, lomit će me... neke stvari se jednostavno ne mogu promijeniti...
jednostavno su ne dostižne.. i svakim danom se suoćim s njima, a ja se samo nasmiješim
i idem dalje, moram... kao da je sve u redu, kao da nisam slomljena... =(
Neke stvari moraju bit kakve jesu... ja sam dovoljno jaka...
A i bez brige, znam da imam nekog kom se mogu uvijek obratit...
do sljedećeg pisanja...i do nekih novih frustracija...pozz
Zašto je teško cijeniti sebe?
A zašto je lako omaložavati se?
Lako je stjerati se u kut, prelako... nažalost...
Lako je pljuvat po sebi...
Koliko puta sami sebe ranimo...
Koliko samo pogrešaka radimo...
Koliko je malo vremena potrebno da se sve promjeni...
Pogledam iza sebe, sve je drugačije... samo je još neka sitnica ostala ista...
Vrijeme koje mi nedostaje... vrijeme kad je sve još bilo na svom mjestu...
Strah me je... bojim se... previše...
Znam da moram dalje, moram živjeti... al šta kad vam je vaša snaga oduzeta?
Kad je teško dignut se... šmrc... =(
I neželim plakati... ali tužna sam... tužna sam, nikad nisam osjećala ovaj osjećaj...
...Nikad...
Težak je, guši me... uzima me k sebi...
...A oni...oduzeli su mi sve... sve što meni znači... zatvorili su me...
Želim se suprostavit, ali kao da mi nedaju, kao da me stalno umire i ne žele me čut...
A slomili su mi krila, ne mogu letjeti...
Zaustavili su me, odredili su mi život...
Ali neću se predati...ne smijem... snaga je tu negdje, skrivena je u dubini... treba ju pronaći...
Živjet ću, budit ću se... hodat pokraj ljudi... bar ću pokušat...
pozz
...opet su potekle...ponestaje mi snage...
želim se maknuti, pobjeći... sakriti se, zažmiriti... jednostavno više nemogu...
rana postaje sve veća...bol nikako da prestane... pucam...
hrabrost mi nedostaje...osjećam se premalo i slabo za borbu...iscrpljena sam.
a i kad razmislim, čemu se boriti?? nema više potrebe, sve je napušteno, izgubljeno...
pogledala sam stvarnosti u oči...i stvarnost me pobijedila, potpuno uništila...slaba sam.
strah...bojim se...nemam zaštite...
praznim pogledom, pogledom koji polako umire, gledam svijet...
i idem dalje, korakom koji nestaje...iz dana u dan, budim se...iz dana u dan, umirem...
Dobro veče...
Lijep dan...sunčano i toplo...po najavi prognostičara sutra će se već to sve promijeniti... padat će kiša, ali i ta kiša nije loše...samo treba znat uživat... =)
Da, treba uživat, smiješit se...treba imat prijatelja...i treba se bit prijatelj...
Prijateljstvo, svatko ga doživljava na svoj način...za mene, prijateljstvo je lijepo dok traje, ali kao da uvijek postoje neke prepreke koje spriječavaju da to traje...jbg, to je život, rađaju se nova, a umiru stara prijateljstva...lijepo je dok znaš da imaš nekog tko je tu, uvijek uz tebe...nekog tko je iskren, nekog kome i ti možeš bit iskren, priznat neke stvari...povjerenje...
Teško je stvorit povjerenje, ali ono je potrebno za pravo prijateljstvo...da, povjerenje, opet jedna velika tema...treba pazit, ne bit naivan, a opet, jednostavno moraš imat nekog u kog imaš povjerenja...lijepo je to...dok imaš prijateljstvo, čvrsto i stabilno...i ne želim uopće kretat kako je to kad tvoje prijateljstvo nestaje, kad tone ili kad uopće nemaš pravo prijateljstvo...samo ću reć, teško je...jako teško =(
uz prijateljstvo idu i osjećaji...danas se mnogi igraju osjećajima... mnogima nije stalo hoće li te povrijedit... hoćeš li osjećat bol... svakim danom izbace te iz takta, u jednom trenutku osmijeh postaje plač...ali digneš se, ideš dalje...opet nabaciš smiješak kojim se možda čak prikrivaš, ma ne možda... vrlo često se smiješiš, a zapravo patiš...suze u oku čekaju da poteknu... čekaju samoću u kojoj ćeš ti bit nemoćan, samoću koja će te nadvladat i izgrist...
e to nije lijepo...nije nimalo lijepo...suze same teku, osjećaš se slabo, malo... ah, zato su tu prijatelji...prijatelj koji će bit potpora i utjeha...
Dakle, 9. 3. je...vrijeme je za novim postom... u prošlom postu pisalo je kako se promjenilo nešto...i je...i možd je bilo malo bolje, bar na krato vrijeme, hehe... taj dan me očito puklo nešto, ali sad nisam u tom raspoloženju...tako je bolje, ne zaslužujem ja to... nisam dobra osoba kako bi živjela u lijepom svijetu, ne zaslužujem ja to...ali bit će bolje, valjda...pisalo je kako radimo pogreške, i radimo ih previše, ah,sve je to za ljude...i samo mi nije jasno to što se razlikujemo, znači li da mi moramo osuđivat one ostale, naravmo da ne, ali u današnjem svijetu sve je puno osuđivanja...za poludit...mislim ne moraš, ali kad sam ideš kroz to, onda poludiš... no dobro...uglavnom nije lako...ajde šaljem pozdrav i to je to...
Pišem post...čim ja ovako brzo pišem znači da se nešt promjenilo...i promjenilo se...u sebi govorim nije sve tako sivo...i znam da nije, ali...ne, ovog puta nema ali...ovog puta pišem post u kojem nema sivila =) zašto? zato...hehe...
Znači ovako...(moram krenut filozofirat)...sve se mijenja i to je normalno, da se ne mijenja to nebi bilo normalno =)... neke osobe se gube, polako nestaju, al tako to valjda ide...znam da to tako ide, no nije lako proživljavat...nedostaju ti te osobe... nedostaje ti vaše vrijeme, vrijeme kad je sve još bilo tako lijepo...ah...neću krenut pisat o tome... nebi bilo dobro...
e sad...još nešt... ljudi govore kako trebaš živit svoj život i briga te... al neke stvari te jednostavno slome...sve je dobro kad imaš nekog, kad imaš zaštitu, a šta kad to nestane??...ostaješ sam, i tad je teško ići dalje...možeš jedno vrijeme, al sam, potpuno sam jednostavno nemožeš...za dosta stvari smo i sami krivi, ali svijet je u zadnje vrijeme sve okrutniji i samo čeka da nekoga uništi...
svi radimo pogreške, ja sam ih radila i sad ih radim...nitko nije savršen, ali jednu pogrešku nikad više neću ponoviti tj. više njih... kako znam? a eto...jednostavno znam, ima nešto što me spriječava da više ne radim te pogreške... jedna pogreška koju sam napravila me spriječeva i podsjeća da ne radim te ostale...
mislim, kakvog smisla ima ovaj post?? nikakvog...treba bit pametan u životu...
ok... ovo je i previše pisanja za jedan post... idem, dosta je bilo...
pozdrav... i nedostaje mi to vrijeme...kad je sve bilo tako lijepo...i ne, ovo nije sivo, ovo mi je samo žao što sam neke stvari i osobe izgubila...
htjela sam pobjeći, napustit ovaj svijet, ali nisam, još sam tu ,razočarana svijetom, životom, pišem ove riječi..znam za sve sam ja kriva, osjećam to poniženje u sebi koje me razara...i vrijeme koje dolazi donosi samo nove pogreške, nove boli, kao i ovo prošlo... budila sam se s nadom, ali shvatila sam, za mene je nada obična zabluda, samo te još više povrijedi... tako da nada ne postoji više, nestala je potpuno iz mog života.. hehe, ubacujem ovaj kiseli osmjeh i pitam se, postoji li uopće život, vidim ga, oko mene je, ali nije moj.. moj se odavno ugasio, postala sam obična igračka, igračka koja više nije u modi, koja djeci nije zanimljiva...postala sam stvar koju nitko ne shvaća ozbiljno i koja je za bacit, nemam svoju funkciju...moje tijelo je neprimjetno, moj duh kao da ne postoji...stvoreni smo s razlogom, ali koji je moj...da patim??..osjećam strah, nemogu više... bojim se da mi je ostao korak do smrti, došla sam blizu ruba...ovo je moj kraj, jednom sve završava...
